šaman sam u noći ovoga sna i dok šapućem ritmično svoje pesme na zidove pećine nanosim prstima brižljivo sakupljane zemljane pigmente i mineralnu crnu i kredu prašno belu da ih u nijanse postanka sveta zamešam mašću iz glinenih posuda posvetim pa nek zastenju svojom obojenošću senke po stenju ove sedimentne stenke i konji neka ržu i zagrme mi bizoni koštanom frulom rašivam im tamu, piskom nek se tmine skamene svakim njenim vriskom i snenost moja studena da nestaje a ovaj moj svet nek opet stvaran postaje: šuštavi vatroskok želja za tobom u malom krugu narandžaste topline (pesma druga) (12 ll 2009, ali sa preinakama na dan obljavljivanja ovog posta, 11. X 2010. Istu varijantu objavljujem sada uz neznatne promene.) |